Radioterapija se sve više razvija prema MR-vođenim i adaptivnim postupcima. Lagendijk i sur. (Nature Reviews Clinical Oncology, 2014) pokazuju važnost integracije snimanja i terapije.
Ubuduće će materijali morati biti dozimetrijski precizni, ali i visoko kompatibilni s tehnikama snimanja poput CT-a ili MR-a. Stvaranje artefakata ili nejasne vrijednosti gustoće mogu otežati planiranje i provjeru terapije te dovesti do nesigurnosti u izračunu doze. Ovo svojstvo posebno dobiva na značaju u kontekstu adaptivne radioterapije, gdje su snimanje i liječenje sve tješnje isprepleteni. Materijali za bolus stoga bi trebali pružiti stabilna i ponovljiva fizička svojstva tijekom cijelog razdoblja liječenja. Istodobno, aspekti poput higijene, mogućnosti ponovne uporabe i primjene prilagođene pacijentu dobivaju sve veću pozornost. S obzirom na budućnost radioterapije, postaje jasno da materijali moraju biti ne samo funkcionalni, već se i optimalno integrirati u digitalne, slikom vođene tijekove rada.